Svadbeni outfit + trkeljanja o shoppingu

Prošli vikend bila sam u jednoj divnoj svadbi pa sam odlučila objaviti post s outfitom. Ali da ne bude to samo to, malo ću izbaciti i frustracije vezane uz potragu za savršenom haljinom, cipelama i frizurom! Fuj! :D

U potragu za haljinom sam krenula vikend prije vjenčanja. Svi su mi rekli da je to već dosta kasno za potragu. Kao da tražim Sveti Gral u nekom zapuštenom hramu u džungli. I tako sam se i osjećala! Prvi dan (subota) sam otišla u City Centar East shopping centar (znam da to vama van Zagreba neće puno značiti :)). Iz trgovine u trgovinu ulazila sam i izlazila sve više razočarana! Ništa mi se nije svidjelo!!! Isprobala sam nekoliko haljina tek toliko da nešto probam. Naravno nisam mogla ni tražiti cipele dok ne pronađem haljinu :D Uglavnom, onih nekoliko haljina koje su mi na prvi pogled i izgledale lijepo su bile: bijele. A to je big no no za svadbu. E ali to mi se uvijek desi! Kad tražim nešto specifično, kao što je malo svečanija haljina a da opet nije presvečana pa da mi samo ne stoji u ormaru, nema. Nema i nema i nema. A kad ne tražim, kad samo gledam bez prebijene pare, onda ih ima na pretek. To je valjda nekakav prokleti Murphijev zakon o shoppingu.

Da skratim priču, ovu haljinu sam na kraju našla u C&A trgovini i to sasvim slučajno, kad sam sljedeći dan već očajnički lutala Arena centrom. Bila je to prva trgovina u koju sam ušla, ova haljina mi se svidjela, isprobala sam ju, poslala dečku sliku, poslala frendicama sliku, i kupila ju bez da sam išta dalje gledala. Svidjela mi se boja, čipkasti gornji dio i faldice na suknji. E sad, haljinu sam nabavila, sad treba naći cipele. To je sasvim posebna priča :D

Cipele sam svakako željela na petu jer eto, haljina jednostavno bolje izgleda kad je cipela na petu i točka. No problem je što sam ja dosta visoka (178 cm) i nije mi zabava kupiti cipele na petu od 10 i više centimetara pa da stršim iznad većine ljudi kao usamljeni prst. Da, trebala bih imati više samopouzdanja ali ne volim se ja isticati, više se volim izgubiti u mnoštvu. A izazov je onda: pronaći cipelu na manju petu a da ne izgleda ružno. Jer većina cipela na manju petu je jednostavno ruuuuužna. Uspjela sam pronaći čak dvije cipele koje su mi se svidjele, imam naravno fotke jer morala sam slati frendicama :D Usput sam si srušila mit o ružnoći cipela na petu manju od 10 cm :)

Srebrne sandale su odmah otpale jer nisu imali moj broj, a bijele su mi bile taaaako krasne i slatke i elegantne i udobne, a peta je bila oko 6 cm. Ali, bile su 450 kn. Što mi je bilo malo previše. Pa sam teškog srca odlučila kupiti ipak ravne sandale. Našla sam divne u Deichmanu.

I tako je završio moj shopping, s kupljenom haljinom i sandalama. No one bijele cipke su me nastavile kopati cijeeeeli tjedan i odlučila sam k vragu sve, isplati se uložiti u dobre cipele, nosit ću ih godinama, lalalalal. I sjela ja u petak u auto i otišla ja u City Centar . Ali, tu sad u priču ulazi moja poslovična zlatnoribična pamet. Lijepo se ja dovezla, parkirala se, i ušla u centar. I gledam ja gdje je ta trgovina kadli mi je došlo iz guzice u glavu: došla sam u krivi centar! Nisu bijele cipkice u ovom!!! Ali ne budi lijena, obiđi još trgovina pa sam ušla u Humanic. I tamo sam pronašla ove krasne crne sandale koje sam na kraju nosila u svatove. I mislim da su mi na haljinu išle bolje nego što bi bijele cipelice... I bile su jeftinije za 150 kn :D

A frizura... Prvi put u životu odlučila sam otići na svečanu svatovsku frizuru. Dečko mi je obišao par salona u svom kvartu i naručila se ja za frizuru u subotu u 9 ujutro. Inače, ženio se dečkov brat pa sam htjela biti tip-top :D Dan ranije sam guglala frizure i ponijela sam sliku u mobitelu frizure kakvu sam željela. Neću vam ju tu lijepiti da ne prekršim autorska prava pa evo opis: mladenačka pundžica sa strane, s jedne strane pletenica, sve opušteno i romantično. I pojavim se ja u 9 ujutro pred salonom a salon zatvoren! I izgleda zatvoreno već mjesecima! Brzo zovem broj, uf dobro je, preselili su se samo 2 tramvajske stanice dalje. Dolazim tamo u 9:15, dvije žene na farbanju. Pa sam čekala 20 minuta da dođem na red, frizerka je počela raditi frizuru 20 do 10 a ja se moram još istuširati i našminkati jer u 11 krećemo. Da skratim priču, frizura nije bila ni bliiizu onome što sam ja željela. Kosa zalizana, ooogromna nepundža na sred glave, pletenica se ni ne vidi i s krive strane glave. Ali ne mogu reći da je samo frizerka kriva, jer bila je stiska s vremenom i ja sam vidjela da ne radi ono što želim ali nisam reagirala. To mi je inače problem i kod šišanja, sve je super a onda sam poslije nezadovoljna. Uglavnom, neću tako skoro dati 160 kn za frizuru koju sam si mogla sama napraviti doma.

A prišt na leđima sam primijetila tek na ovog fotki :D Inače sam htjela i posamotamniti noge ali nisam stigla. Šminkala sam se 15 minuta kad smo već stigli kod mladoženje i to kašnjenje s frizurom ujutro mi je sve pošemerilo. 

Sve u svemu, frustracije sam izbacila a i ono, first world problems, white girl problems, ili kako već: problemi vezani uz kupnju i nisu neki problemi. Ali svi ih imamo! Valjda :D Da! Zaboravila sam ponijeti nakit! Koji problemi, kažem vam.. ali sam se super zabavila i samo je to bitno :)

Kako vi preživljavati kad tražite nešto baš "konkretno"? I koliko treba tražiti obleku prije važnog događaja? Ako želite izbjeći stres, onda barem mjesec dana prije, a ne vikend prije :D 

Imam osjećaj sad da je cijeli ovaj post bio ni o čemu hahahhahahah :D A šta sad...

puuuuuusa :*